FOTO-KINO KLUB TREBINJE

Autori: Ozren Božanović i Slavenko Vukasović, 2018. godine povodom 70 godina postojanja FKK Trebinje

Preuzeto iz FotoPress-a #50, press dodatak časopisu Foto Info (AUFBIH) registrovanog kod Ministarstva pravde Federacije BiH pod rednim brojem 653 od 06. 02. 1997.godine. 

Kada se sredinom četrdesetih godina prošlog vijeka povela opšta akcija u društvu na formiranju foto organizacija, malo je bosanskohercegovačkih sredina moglo odgovoriti ovom izazovu. U prvom redu nedostajalo je kadrova, odnosno poznavalaca fotografije, tako da se do pedesetih godina formirao mali broj klubova. Trebinje, sa zavidnim brojem poznavalaca fotografije, bio je drugi grad u kome se formirao foto klub, odmah nakon Sarajeva u kojem je klub formiran 1947. Koliki je ovo stvaran napor bio govori i činjenica da su sljedeći klubovi u BiH formirani tek 1951. godine. Trebinjski klub je, kao organizacija tehničke kulture, podijelio, u istorijskim smislu, sudbinu odnosa društva prema ovoj djelatnosti, te je stalno seljakan, "rasturan" i formiran uspijevao da opstane do danas. Čini se da je najbolji istorijski prikaz fotografije u Trebinju, od njene pojave pa do prvih trideset godina aktivnosti Kluba, opisao u svom tekstu o klubu poznati fotograf i entuzijasta Danilo Sikimić, prvi predsjednik i dugogodišnji član trebinjskog foto kluba: "U Trebinju je fotografija bila poznata već u prvim decenijama njenog postojanja. Trgovci koji su putovali u Trst, rado su se "lentrali" u specijalnim stolicama izrađenim za fotografisanje“. Svi viđeniji ljudi ovog kraja željeli su da im se sačuva lik na fotografiji pa je tako sačuvana i fotografija Luke Vukalovića, stara oko 125 godina, Mića Ljubibratića od preko sto godina i sl. Interes za čudnu magiju svjetlosne slike bio je u ovom kraju poznat, dakle, i u posljednjim decenijama turske okupacije. Austro-Ugarska je 1878. sa svojom "modernom" okupacijom ovih krajeva donijela i mnoga tehnička dostignuća tog vremena pa i fotografiju. Sačuvani su divni pejzaži Trebinja i njegove okoline na fotografijama nepoznatih majstora fotografskog zanata iz tog perioda.

Ali, sačuvane su i izvanredno uspjele fotografije vješanja Srba u vojnim logorima Trebinja kao dokaz, za sva vremena, da moderna austrougarska okupacija nosi u sebi sva zla koja su oduvijek tištila narod ovoga kraja. Pored svih strahota i užasa koje prikazuju ove fotografije, one u sebi nose jednu humanu i slobodoljubivu poruku da je tuđinska vlast najveće zlo za naše narode, a sloboda najveće blago.

Već u prvim danima bivše Jugoslavije naglo raste interes za fotografiju pa čak "za fotografiju u boji". Tada se, na primjer, mogla u prodavnicama naći fotografija Lastve ili Huma u bojama (trobojni foto-tisak), a da ne govorimo Trebinja u kome imamo i dvije zanatske fotografske radnje. Pored toga vrlo uspješno se bave amaterskom fotografijom M. Lečić, D. Samardžić, D. Beloš, V. Petković i drugi. Oni pokreću listove ("Osa", "Doboš" i druge) te nastoje da ih ilustruju fotografijama po ugledu na velike redakcije listova iz tog perioda. Neki od đaka Gimnazije pokušavaju da se bave fotografijom. Tako Rajko Bokić na svom "pločašu" fotografiše divne motive sa sela i seosku idilu, ali to je bilo 1928. godine kad ni Beograd nije imao organizovan foto klub ili sličnu organizaciju koja bi okupljala ljubitelje "bromzilberne umjetnosti".

U Trebinju se prvi počeo organizovano baviti amaterskom fotografijom Milivoje Gudelj koji još u gimnaziji pokazuje veliki smisao za umjetničku fotografiju, a po odlasku na studije u Zagreb postaje istaknuti član Foto kluba "Zagreb" u Ilici 29. Istaknutiji članovi ovog kluba sjećaju se kako je on sa svojim rolajfleksom postizao izvanredne uspjehe i izlagao u najboljim salonima umjetničke fotografije nekoliko godina pred drugi svjetski rat. Međutim, Gudeljevo stvaralaštvo prekinula je fašistička okupacija. Zbog učešća u NOP zatvoren je i strijeljan na Mamuli 1942. godine.

Prvi aparat za povećavanje fotografija i prvi fotoaparat na uski film (normalni kino film 35 mm) nisu u Trebinju donijeli profesionalni fotografi, jer nisu imali povjerenja u ove "igračke", nego je to učinio pisac ovih redova (op. Danilo Sikimić) 1940. godine. Bilo je pravo čudo da se sa malog negativa, kao od šale, prave velike fotografije. Pojavili su se i prvi kolor dijapozitivi na velikom projekcionom platnu. To je bila, svakako, posljedica opšteg interesovanja za fotografiju među mladim ljudima, a naročito među naprednom omladinom koja je htjela da na fotografiji sačuva dokumente jednoga vremena. Već od prvih dana narodnooslobodilačke borbe u Trebinju se izrađuju partizanske fotografije i fotografije o zločinima okupatora. Na slobodnu teritoriju preko veze u Policama šalje se fotografski materijal i izrađuju fotografije koje snimaju V. Tomanović, Vaso Miskin-Crni, K. Budalica, B. Pejović, S. Hadžović i dr. Tu se izrađuju fotografije za propagandu partizanske borbe, fotografije sa proslave Prvog maja 1942. godine, a M. Radojčić 1943. godine "poručuje" stotine fotografija druga Tita i Operativnog štaba za Hercegovinu. Odmah poslije oslobođenja grada 1944. u Trebinju se formira Foto sekcija Oblasnog NOO za Hercegovinu koja radi i za potrebe XXIX divizije i lista "Sloboda". Od oslobođenja Mostara u februaru 1945. godine ova sekcija, zbog posebnih vojnih potreba, prerasta u Foto-filmsku sekciju XXIX udarne divizije u kojoj najodgovornije poslove obavljaju dvojica Trebinjaca, Danilo Sikimić i Neđo Tadić. Pored snimanja završnih operacija oslobođenja zemlje od Mostara i Ivana do Trsta, Sekcija prikuplja ogromnu foto dokumentaciju o NOB-u i organizuje 1945. pokretnu foto izložbu čiji se jedan dio i sada čuva u Zavičajnom muzeju u Trebinju. Fotografije iz NOB-a u ovom kraju sačuvane su upravo zahvaljujući ovoj organizovanoj djelatnosti naših jedinica i organa narodne vlasti. U proljeće 1948. godine osniva se, u okviru organizacije Narodne tehnike, Foto-kino klub Trebinje. Uz političku podršku Narodnog fronta, KPJ i Sindikata Klub okuplja veliki broj aktivnih i pomažućih članova u radnim kolektivima, školama i JNA. Zvuči danas nevjerovatno da je Klub već u prvim danima svog postojanja imao 180 aktivnih i preko 800 "pomažućih" članova. Prvi predsjednik Kluba bio je Danilo Sikimić, a sekretar D. Kuljić. Prve prostorije Kluba, učinioca i foto laboratorija, nalazile su se u Z. Hadžovića ul. 3. Kasnije će Klub preseliti u Stari Grad (Ćerimagića kuća) zatim u prostorije koje su bile na uglu gdje se sada nalazi nova zgrada Privredne banke, odatle se Klub seli u zgradu Gimnazije u Starom Gradu i od 27. XII 1958. pa sve do danas Klub je smješten u Školskom centru u Trebinju. Predviđa se da ovih dana Klub dobije vlastite i savremeno uređene prostorije. Od prvog dana Foto-kino klub Trebinje pokazuje veliku aktivnost otvarajući tečajeve za početnike i organizujući klupske i međuklupske izložbe umjetničke fotografije. Na Prvoj izložbi umjetničke fotografije Bosne i Hercegovine priređenoj u Sarajevu od 8. do 15. X 1950. najveći broj nagrada dobivaju članovi ovog Kluba pa se taj uspjeh pretvara u tradiciju na mnogim kasnijim republičkim, saveznim i drugim izložbama. Klub vrši svoj plodonosan uticaj među radničkom omladinom naročito u Industrija alata zahvaljujući mnogim entuzijastima fotografske vještine kao što su već od 1953. bili inž. Živadin Simić, D. Kovandžić, B. Krčmar, V. Pisecki i dr. U Garnizonu JNA u Trebinju Klub ima sekcije sa velikim brojem članova, a značajan doprinos zadacima kluba daju oficiri JNA R. Tufegdžić, S. Dejanović, J. Frančić i Andrija Kekez koji je skoro petnaest godina bio sekretar Kluba. U Domu JNA aktivna je sekcija ovog kluba.

U obje osnovne škole, a kasnije u Trećoj osnovnoj školi, formiraju se sekcije Kluba u kojima aktivno rade nastavnici N. Fazlimović, Lj. Mlojević, M. Ristić, D. Čučković i drugi. Među ženama i ženskom omladinom raste interes za fotografiju pa se radovi V. Zelihić, R. Kebeljić i O. Stanić ocjenjuju na mnogim izložbama kao najbolji. I foto služba SUP-a ma čelu sa Č. Taranom aktivno se uključuje u ostvarenje zadataka Foto-kino kluba. Članovi zanatske zadruge Foto "Rekord" Pero Nikolić, Neđo Tadić i R. Ružić pružaju stručnu pomoć Klubu i učestvuju sa svojim radovima na mnogim izložbama kao aktivni članovi Kluba. Klub je u toku svog postojanja organizovao više od 45 tečajeva za početnike i fotoamatere sa zvanjima. U tim tečajevima aktivno se osposobilo za bavljenje fotografijom preko 1200 polaznika, od kojih će se mnogi kasnije profesionalno baviti fotografijom ili životno biti vezani za nju. Organizovano je i dvadesetak lokalnih izložbi fotografije u Trebinju, pet međuklupskih izložbi, XVII izložba umjetničke fotografije BiH, IV festival amaterskog filma BiH u septembru 1968. te za svoj rad Klub (i dva njegova člana) 25. V 1970. dobivaju počasno članstvo u Foto savezu Bosne i Hercegovine. Takvo priznanje dato je još samo za četiri kluba u republici.

Nakon trideset godina postojanja Foto-kino klub organizuje 1978. Trebinjski salon fotografije sa željom da to bude tradicionalna manifestacija ovog Kluba na najvišem umjetničkom nivou.

Oprema Kluba i oprema njegovih članova bila je oduvijek jedan od bitnih uslova za uspješan rad. Kad aparata u Trebinju nije bilo, posuđivani su od ruke do ruke. Tako je bilo u početku kad su članovi Kluba imali samo desetak fotoaparata. Aparata za povećavanje i kopiranje dugo poslije oslobođenja nije bilo na tržištu te su ih sami fotoamateri izrađivali pa i pored toga postizali uspjehe na izložbama i već 1954. dobijali zavidna zvanja na osnovu propozicija i uspjeha postignutih izlagačkom djelatnošću. Danas članovi imaju savremenu opremu i mnogo bolje mogućnosti za napredovanje.

Na kraju, treba reći da je razvoj fotografije u Trebinju doprinio i razvoju amaterskog filma u posljednjih dvadeset godina. Međutim, to je posebna tema o kojoj nije ni predviđeno da se ovdje govori.

U ovako kratkom osvrtu na razvoj fotografije u Trebinju nismo mogli pojedinačno analizirati događaje i svaka dopuna ovog istorijata bide dragocjena. Željeli smo da istaknemo da su u razvoju fotografije u Trebinju odigrali bitnu ulogu ljubitelji bromosrebrne umjetnosti i tehnike, ljudi koji su nesebično žrtvovali i novac, i znanje i vrijeme da bi učestvovali na izložbi fotografije, da bi održali tečaj i predavanje za početnike, ili svojim znanjem pomogli da se stvori materijalna baza za društveni napredak u oblasti fotografije i filma."

Ovaj tekst Danila Sikimića jedan je od rijetkih tekstova napisanih o nekom foto klubu i ima za istoriju fotografije u BiH veliki značaj. No, on je ipak obuhvatio samo jedan period plodne aktivnosti trebinjskog Kluba i nije sadržavao sve relevantne podatke. Iz dostupnih podataka AUFBiH vidljivo je da je 16. marta 1956. godine klub održao redovnu skupštinu i izabrao upravni odbor u sastavu : Živadin Simić, predsjednik, Mato Kordić sekretar, Nikola Ratković, blagajnik, Tomo Storeli, Milan Ugrinčić, Danilo Sikimić i Aziz Omerčajić. Iste te godine zvanja fotografa treće klase dobili su : Risto Stojanovski, Tomo Storeli i Mijo Komnenović. Decembra 1957. godine izabrano je novo rukovodstvo u sastavu : Živadin Simić, predsjednik, Mato Kordić, Nikola Ratković, Teodor Timočenko, Daniklo Skimić, Viko Popadić, Stevo Andrić, Dragan Kovandžić i Čedo Tarana. Takođe je zapisano da su 1961. godine zlatnu plaketu Foto saveza BiH dobili FKK Trebinje kao organizacija i Gojko Sikimić kao aktivista.

Iz zapisa koji su se uspjeli spasiti od uništenja vidljivo je da je Klub na prvoj omladinskoj izložbi fotografija održanoj 1967. godine osvojio zlatnu plaketu, a fotografije su izlagali Ljubiša Bojović, Radoslav Bulut, Branko Juhas, Petar Mujičić, Željko Knežić i Slobodan Mucović. 1966. godine klub dobio sredstva za renoviranje prostorija, te da je rukovodstvo kluba sačinjavalo : Gojko Sikimić, predsjednik, te članovi Risto Šigut, Živadin Simić, Vuk Roganović i Andrija Kekez. Te godine na seminaru za instruktore fotografije u Mataruškoj banju u Srbiji učestvovao član Kluba Ljubomir Milojević.

1964. godine Foto-kino savez BiH štampao je dokumenta sa Skupštine saveza te je u Savjet za fotografiju ispred Mostarskog sreza izabrana Vahida Zelihić, član trebinjskog Kluba.

U godišnjaku Foto saveza BiH iz 1970. godine u adresaru klubova zapisano je da se Foto-kino klub Trebinje nalazi na adresi X Hercegovačke brigade 1, sa poštanskim fahom 90, i da je formiran 1948. U istom godišnjaku zabilježeni je da je u Republičkom odboru Foto saveza BiH ispred trebinjskog kluba Gojko Sikimić, a da je učesnik Skupštine bio i Danilo Sikimić. U istom dokumentu zabilježeno je da su seminaru za nastavnike fotografije prisustvovao Šigud Risto profesor na Gimnaziji Trebinje.

Početkom osamdesetih godina aktivnijim uključivanjem u rad Kluba Esada Arnautovića, dolazi do drugog perioda plodne klupske aktivnosti i to ne samo u organizaciji salona fotografije, nego i u izdavačkoj djelatnosti i edukaciji na najvišem nivou u bivšoj Jugoslaviji.

1983. godine pokreće se jedinstvena manifestacija u oblasti fotografije. Pod parolom zajedništva trebinjski foto klub uključuje se u zanimljiv projekat saradnje sa foto klubovima bivše Jugoslavije. Projekat je nazvan "8plus8", a uključivao je osim trebinjskog kluba, Foto-kino klub iz Čačka u Srbiji, "Mladost" iz Lastve u Crnoj Gori, "Exportdrvo" iz Zagreba u Hrvatskoj, "Perspektiva" iz Peći na Kosovu, "Vardar" iz Skoplja u Makedoniji, Foto grupa Šolt iz Ljubljane Slovenija te kultni klub tog vremena "Branko Bajić" iz Novog Sada, Vojvodina. Drugu izložbu iz ovog projekta organizovao je Foto-kino klub Trebinje upravo 1983. godine. U organizaciji su učestvovali sljedeći članovi kluba iz Trebinja : Esad Arnautović. koji je bio predsjednik organizacionog odbora, Kočo Miralem, predstavnik opštine Trebinje, Mucović Slobodan, Božić Zoran,Gluhajić Ilija, Mucović Zoran, Arnautović Mustafa Cico, Neđo Marić, Minišić Tomo ispred SIZ-a kulture i Šigud mr. Risto ispred Narodne tehnike Trebinje. Selektor izložbe bio je Marušić Nikola, majstor fotografije a izloženo je 114 radova od 75 autora. Iz trebinjskog kluba izlagali su : Gluhaić Ilija, Arnautović Esad, Marić Nedeljko, Mucović Slobodan i Mucović Zoran. Ujedno nastavilo se i sa organizacijom trebinjskog Salona fotografije koji sve više prerasta u manifestaciju šireg značaja. U predgovoru 3. Salona zabilježeno je razmišljanje žirija izložbe sastavljenog od eminentih autora : "Ovogodišnji trebinjski salon fotografije ogledalo je svega najkvalitetnijeg, najmodernijeg i, vjerovatno, najtrajnijeg u sadašnjem trenutku jugoslovenske fotografije" — jedan je od zaključaka žirija, iznesenih u razgovoru koji je vođen s novinarima nakon obaveznog žiriranja. "Njegov umjetnički domet vrijedan je pažnje, ponajviše zato što našem oku nudi pregled, kako svih umjetničkih tendencija u savremenoj jugoslovenskoj fotografiji, tako isto i jedan širok spektar fotografskih tema koje na cjelovit, studiozan i dubok način govore o našem vremenu i našem čovjeku. Zbog svega toga, zapravo zbog mnogo čega još, mislimo da je trebinjski salon postao onakvim kakvim smo željeli da postane: ne manifestacija za jednu sezonu, ne trenutak u našem bavljenju i življenju sa fotografijom, nego neprekidan kontinuitet ostvarenja našeg interesa da i fotografijom život činimo ljepšim i potpunijim. Salon okuplja autore iz svih krajeva zemlje, privlači veliki broj posjetilaca, znatnu pažnju posvećuju mu sredstva informisanja, tako da on, već se može reći, postaje dio naše kulturne baštine i jedan od znakova naše želje da se stalno približavamo drugima, i da druge približavamo sebi. Ubuduće, nastojaćemo da još podstaknemo sve ono što je u Salonu kvalitetno, da ga lišimo svega onoga što mu smeta, što ne koristi. Nastojaćemo da vašim radovima posvetimo još više i pažnje i prostora, i da pokazujući ih publici, još jednom aktueliziramo bar nešto od onih razloga koji su vas natjerali da pritisnete okidač."

Sredinom osamdesetih godina počinje se i sa izdavačkom djelatnošću. 1986. godine Foto-kino klub Trebinje izdaje knjigu "Staro Trebinje u fotografiji", zbirku fotografija starog Trebinja nastalih od 1878. do 1916. godine. Izbor fotografija izvršio je magistar Esad Arnautović koji je tada bio i predsjednik kluba, te je obzirom da mu je to bila struka napisao veoma nadahnut predgovor. Razglednice i fotografije osim njega prikupili su Danilo Sikimić, Pero Nikolić i Zoran Božić. U knjizi su objavljene razglednice Trebinja koje su uglavnom prikazivale arhitekturu i panoramu Trebinja i okolice, zatim razglednice etnografske vrijednosti, kao i fotografije koje su prikazivale određene manifestacije i događaje te značajne ličnosti toga vremena. Knjigu je istina dosta skromno štampao Foto savez Jugoslavije, a recenziju je uradio majstor fotografije Dragoljub Tošić. Treba istaći da je suizdavač knjige bio SIZ kulture Trebinje te da je knjiga štampana u 500 primjeraka.

1985. godine trebinjski klub napravio je jedan od svojih najvećih iskoraka organizujući sa Foto savezom Jugoslavije "Ljetnju foto školu" - petnaestodnevni seminar za kreativnu fotografiju, jedinstvenu školu po svojoj koncepciji i nivou. Predavači su bili eminentni fotografi jugo prostora, od Tomislava Peterneka, Červenke, dr. Dolenca, dr. Karanovića, prof. Mirkovića te do doajena BiH fotografije Nikole Marušića. Ova škola po načinu organizacije i nivou imala je sve šanse da postane tradicionalna, ali je na žalost ugašena nesposobnošću angažovanih kadrova iz Foto saveza Jugoslavije.

U svojoj istoriji trebinjski foto Klub bio je organizator godišnjih izložbi bosanskohercegovačke fotografije i to : 1968. g., 1980.g. i 1987.g . kada su u Trebinju održani Dani bosanskohercegovačke fotografije sa nizom strukovnih predavanja i foto susreta.

Početkom 90-tih godina zbog ratnih dešavanja klub prestaje sa radom. Nakon završetka ratnih dešavanja 1995. godine stariji članovi nisu nastavili rad kluba. Tek 2006. godine mladi fotografski entuzijasti Slavenko Vukasović i Igor Bošnjak obnavljaju rad kluba. Već prve godine klub organizuje čak deset izložbi fotografija u Trebinju, a ova praksa se nastavlja i u narednim godinama. Agilno rukovodstvo kluba okupilo je veći broj mladih stvaralaca koji učestvuju na izložbama fotografija, foto safarijima i drugim oblicima fotografskog druženja, a i sami su organizatori izleta i druženja što garantuje dugi opstanak Kluba. Svake godine organizuju se kursevi fotografije koje završava veliki broj mladih, a na kraju godine postavlja se Klubska izložba fotografije. U avgustu 2018. godine 11. klupska izložba reosnovanog FKK Trebinje postavljena je na otvorenom na trebinjskom korzu, čime se izlazi iz okvira izlaganja u zatvorenim prostorima i umjetnička fotografija se donosi široj publici.

U organizaciji kluba održane su godišnje izložbe bosansko-hercegovačke fotografije „FotoBiH“ svake godine od 2007 – 2018. godine.

Od 2010. godine klub organizuje Trebinjske dane fotografije – manifestaciju koja postaje tradicionalna i prepoznata u regionu. U okviru ove manifestacije organizuju se brojne izložbe fotografije, stručna predavanja, foto radionice i foto safariji te projekcije fotografija ali i filmova. U periodu 2010-2013. klub uspostavlja saradnju sa grupom priznatih holandskih fotografa sa kojima se u Trebinju pokreće Campus 17 – višednevna međunarodna radionica fotografije koja okuplja veliki broj mladih i koja je u sjećanju mnogih ostala kao zlatni period rada kluba. Osim osnovnih kurseva fotografije, ide se korak dalje pa se organizuju i napredni kursevi fotografije - digitalna obrada fotografije na računaru, te studijska fotografija. U periodu od 2006. – 2018. Godine članovi kluba osvajaju brojne visoke nagrade na domaćim i međunarodnim izložbama, a to je i period kada autori – članovi kluba organizuju i niz svojih samostalnih izložbi. 2016. godine klub svečano proslavlja 10. godina od reosnivanja. Za nekoliko članova kluba (Slavenko Vukasović, Radovan Dangubić, Rea Mucović, Jovan Vidaković ) fotografija postaje profesionalno opredjeljenje. Istaknuta imena u umjetničkoj fotografiji u ovom periodu su osim ovo četvero pomenutih i Radoje Elez koji 2018. godine postaje kandidat majstora fotografije AUFBIH zatim arh. Ninoslav Ilić, Nebojša Bumba, Predrag Mucović, Dušan Vuković - svi dobitnici najviših nagrada za svoje fotografije. Od 2015-2018. godine članovi kluba fotografišu trebinjski Festival festivala – pozorišnu smotru dramskih amatera sa ex-yu područja i priređuju izložbe pod nazivom Festival okom kamere.

Od 2017. godine klub kreće i sa školom filma čime ponovo opravdava postojanje riječi "kino" u nazivu Foto-kino klub Trebinje. Naime, napredak tehnologije u foto aparate donosi odlične video mogućnosti, pa se oživljavaju i aktivnosti snimanja umjetničkih filmova.

U oktobru 2018. godine klub svečano obilježava 70. godina svog postojanja. U isto vrijeme je i domaćin 51. Dana fotografije BiH. Trebinje nakratko postaje centar fotografske scene u BiH. Povodom značajnog jubileja, organizuje se retrospektivna izložba fotografija pod nazivom "70" na kojoj su prikazane fotografije najznačajnijih autora koji su stvarali tokom 70 godina postojanja kluba. Za ovu priliku prikupljene su i prikazane veoma stare, ali odlične fotografije nekadašnjih članova kluba kao i najnovije fotografije aktivnih članova. Za potrebe ove posebne izložbe napravljena je i postavka starih fotoaparata, te foto dokumentacije iz prošlih vremena, prvenstveno kataloga sa izložbi. U Muzeju Hercegovine postavljena je centralna izložba FotoBiH na čijem su otvaranju proglašeni najbolji autori i fotografije za tekuću godinu. Fotografija našeg člana Dušana Vukovića – "Jedno predivno jutro 3" osvaja titulu najbolja fotografija u BiH za 2018. godinu. Osim toga u Kulturnom centru postavljena je i izložba omladinske fotografije BiH te izložba Wikimedije Republike Srpske – „Tragom duše 2018.“ na kojoj su sa svojim odličnim fotografijama najzastupljeniji upravo autori iz našeg kluba.

Nesporno, iz svega iznesenog je vidljivo da će trebinjski klub zahvaljujući entuzijazmu postojeće rukovodne grupe, uglavnom entuzijasta volontera, opstati u vremenu koje dolazi, te ako se razriješi i pitanje prostorija Kluba kao višedecenijski problem, zasigurno osigurati kontinuitet rada i ostati značajan dio fotografske istorije kod nas.

Članovi trebinjskog kluba nosioci zvanja AUFBiH - fotografi prve klase : Danilo Sikimić, Esad Arnautović, Predrag Mucović, Slavenko Vukasović, Živadin Simić, Slobodan Mucović, Zoran Mucović, Radovan Dangubić, te Gojko Sikimić, majstor fotografije i EFIAP i Radoje Elez kandidat majstora fotografije.